Labudovi na moru

Od uvale do uvale s južne strane mojega otoka,
u svoj svojoj ljepoti, plovili su, lovili ribu i kao da ih baš briga
što su izazvali toliku znatiželju ljudi koji su im se divili
i škljocali fotoaparatima.

Od kuda labudovi na moru? To samo oni znaju...
I ne zamara ih, baš, slanoća mora jer eto piju ga
kao da i nije slano.
Gladni sigurno nisu, a žedni - baš i neznam...

Kad su se nasitili, jer neumorno su ronili,
onda su se lijepo zabavljali sami sa sobom, i pozirali...

Galebovi su ih najprije mirno promatrali
da bi ih potom stali nadlijetati.

A ja se cijelom prizoru divila k'o malo dijete...

Zimske sličice

Jedan od hladnih zimskih dana
prošlog tjedna.
Sunce se zaplelo u zavjesu
snježnih oblaka.

Grane maslina u mojemu vrtu
savijale su se pod snažnim udarima bure,
ali su izdržale.

U ptičjem naselju u mojemu vrtu bilo je jako živo,
ali ne i po cijeli dan
jer i ptice imaju svoj raspored dana.

Živica je bila prepuna vrabaca iz koje su slijetali na hranilicu,
da bi mrvice kruha za tren nestajale.

Ruže sa kristalićima soli

Ja naprosto obožavam ruže. Divim se njihovoj ljepoti,
pa čak i sada u ovim zimskim danima
dok im je zaostale pupoljke hladna velebitska bura
uresila kristalićima soli.

.

Njihove mirise, one prave opojne, nisu uspjele zamrznuti
niti temperature ispod ništice stupnjeva celzijusovih.
Kad se sunce pojavi, nakon tmastih oblaka,
zasjaje one u ostacima svoje prirodne raskošnosti...

Nemaju lišća, gdje koji iskidani i suhi,
ali odolijevaju i krase sivilo tmurnih dana...

Jer, takve su vam ruže...